Istraživački tim na Galapagosu je otkrio da taj čudesan arhipelag skriva dvije a ne jednu vrstu divovske kornjače.
Na otoku Santa Cruz u galapagoškom arhipelagu nađena je nova vrsta kornjače imenovana Chelonoidis donfaustoi. Tako je imenovana mala izolirana zajednica kornjača koja se do sada smatrala istom vrtom kao i Chelonoidis porteri. Genetskom analizom to je nepobitno potvrđeno. Divovske kornjače su među najugroženijim životinja osjetljivog ekosustava na Galapagosu što je prije svega rezultat ljudskog kroćenja na taj zabačeni arhipelag.
Read more... | 695 bytes more | Comments?
Nesvakidašnji fenomen rođenja dvoglavog mladunčeta kornjače na plaži Sredozemnog mora na krajnjem jugu Turske privukao je veliku pažnju tamošnje javnosti, ali i naučnika koji trenutno istražuju taj slučaj, javlja Anadolu Agency (AA).
Profesor s Cuhuriyet Univerziteta Bektas Sonmez je za AA kazao da je mladunče kornjače s dva vrata i dvije glave pronađeno u mjestu Samandag u provinciji Hatay, koje je ujedno i jedno od područja u kojima se uz podršku Ministarstva za šumarstvo i vodoprivredu provodi važan projekt zaštite kornjača, inače ugrožene vrste. Dvoglava kornjačica duga oko četiri centimetra i teška 19 grama živjela je 30 dana i uginula. Sonmez ističe da je do ove pojave došlo uslijed nepotpune diobe embriona i da je to rijetka, ali ne i dosad neviđena pojava.
Read more... | 1450 bytes more | Comments?
Znanstvenici u američkoj saveznoj državi Utah pronašli su fosil neobične kornjače koja je imala svinjsku njušku, a živjela u doba kada i tiranosaurusi i kljunasti dinosaurusi, prenosi Anadolu Agency (AA).
Istraživači Povijesnog muzeja u Utahu su na jugu ove savezne države pronašli fosil kornjače koja je prema tvrdnjama znanstvenika sa Sveučilišta u Utahu izumrla prije oko 76 milijuna godina. Duga oko 60 centimetara i s njuškom poput one kod svinje, ova kornjača je, prema tvrdnjama znanstvenika, najbizarnija vrsta kornjače koja je hodala zemljom. Prva istraživanja ukazuju da je riječ o vrsti koja je živjela u razdoblju tiranosaurusa i kljunastih dinosaurusa, kada je u području današnjeg Utaha vladala izuzetno vlažna i topla klima i kada su u tom području bile brojne močvare i rijeke.
Read more... | 1563 bytes more | Comments?
Sedmopruga usminjača najveća je kornjača na svijetu. Može narasti do dva metra i težiti do 900 kilograma. Ovi reptili su jedini preostali predstavnici porodice kornjača čije evolucijsko korijenje seže preko sto milijuna godina u prošlost. Nekada su bile rasprostranjene u svakom oceanu, osim Arktika i Antarktike, no danas im u mnogim dijelovima svijeta broj drastično opada.
Dok ostale morske kornjače imaju tvrd, koščat oklop, crno-plavi oklop sedmopruge usminjače relativno je fleksibilan i pomalo gumenast na dodir. Grebeni rasprostranjeni uzduž oklopa daju mu hidrodinamička svojstva. Sedmopruge usminjače mogu roniti do velikih dubina (do 1280 metara), što je dublje od bilo koje druge kornjače, te mogu ostati na toj dubini i do 85 minuta.
Read more... | 4153 bytes more | Comments?
Prizor u kojem leptiri slijeću na glavu riječnih kornjača u zapadnom dijelu amazonske prašume nije neobičan, no razlog tome vjerojatno je mnogo čudniji nego što biste pomislili – leptiri slijeću kako bi pili kornjačine suze. „Leptire, naime, privlače suze kornjača jer njihove suze sadrže sol, pogotovo natrij koji je važan mineral i kojeg ima vrlo malo u zapadnoj amazonskoj prašumi“, kaže Phil Torres, znanstvenik sa Sveučilišta Rice.
Za razliku od leptira, kornjače natrij dobivaju preko svoje prehrane koja se uglavnom sastoji od mesa koje sadrži visoke razine soli. Biljojedi se, s druge strane, vrlo često moraju suočiti s nedostatkom natrija i drugih minerala. „Kornjačine suze ipak nisu jedini izvor soli za leptire – ovi insekti sol dobivaju i iz urina ostalih životinja, korita blatnih rijeka, lokvi i ljudskog znoja“, rekao je student entomologije, Geoff Gallice. Ovo je područje, poput mnogih na Zemlji, siromašno natrijem zbog udaljenosti od Atlantskog oceana koji je glavni izvor tog minerala, ali i zbog Anda koje blokiraju čestice minerala nošene vjetrom sa zapada. Prašina i minerali pronalaze put i s istoka sve do sjeverne Afrike, ali mnoge čestice nošene vjetrom ispere kiša prije nego što dospiju do zapadnog dijela prašume.
Read more... | 3974 bytes more | Comments?
|