Otkrivena je morska kornjača koja je usisavala svoj plijen

Kornjače su neobična stvorenja. Kako ih je evolucija osudila na život u nezgrapnom oklopu morale su razviti brojne prilagodbe. Primjeri tih prilagodbi su neobični oblici spolnih organa kod mužjaka, činjenica da među kralježnjacima kornjače jedine imaju ramena smjeÅ¡tena unutar prsnog koÅ¡a itd. Ali to su prilagodbe zajedničke svim kornjačama, kada pobliže pogledamo pojedine vrste shvaćamo koliko su kornjače doista neobične.






Promatranjem prahistorijskih vrsta popis neobičnih osobina raste iz godine u godinu. Paleontolozi u svom radu redovito nalaze nove fosile koji odskaču od tipičnog stereotipa kako kornjače izgledaju. Najnovije otkriće nam dolazi iz francuskog Nacionalnog Prirodoslovnog Muzeja. Njihova paleontologinja Nathalie Bardet je u suradnji s autorima časopisa Plos One pronaÅ¡la novu divovsku vrstu koja je živjela u prahistorijskim vodama Maroka prije 67 milijuna godina.

Od ove vrste, Ocepechelon bouyai, iz geoloÅ¡kog razdoblja Krede otkrivena je samo lubanja. Po dimenzijama glave se može zaključiti da se radilo o ogromnoj životinji koja se po izgledu razlikuje od bilo koje poznate vrste kornjače. Lubanja dužine 69 cm ima Å¡iroku bazu, a dio ispred očiju se sužuje u spljoÅ¡teni cjevasti oblik. Izgledom nimalo ne podsjeća na suvremene morske kornjače spljoÅ¡tenog lica, već viÅ¡e na bezubog krokodila s kljunom. Na temelju očiju i nosnica koje se nalaze na gornjem dijelu glave može se zaključiti da se radilo o grabežljivcu koji je svoj plijen čekao u zasjedi tik ispod povrÅ¡ine vode.




U odnosu na druge vrste kornjača Ocepechelon je potpuno bizarna vrsta, međutim oblik lubanje ovog drevnog predatora nije u potpunosti jedinstven među kralježnjacima. Bardet i njezini kolege su primijetili da se slična struktura ustiju pojavljuje kod manjih riba Å¡ilogubaca, te divovskih kljunastih kitova. Kako se navedene vrste hrane usisavanjem plijena, Bardet i kolege pretpostavljaju da se Ocepechelon hranio na sličan način. I danas postoje slatkovodne kornjače koje se hrane usisavanjem plijena (npr. Mata mata - Chelus fimbriatus), no oblici lubanja su u potpunosti različiti. Ochepechelon je najvjerojatnije plivajući blizu povrÅ¡ine vode „srkao“ male ribe, meduze, glavonoÅ¡ce i ostale organizme.

Postoji mogućnost da je ova vrsta imala joÅ¡ mehanizama za lov. Znanstvenici pretpostavljaju da su se u grlu kornjače nalazile oÅ¡tre papile, slične kakve danas imaju sedmopruge usminjače. To tkivo usmjereno prema utrobi kornjače otežava progutanom plijenu da pobjegne iz usta kornjače.

Nije poznato da li je Ocepechelon doista imao slično razvijenu unutraÅ¡njost grla poput sedmopruge usminjače jer fosilizirani ostaci nisu bili do te mjere očuvani. O izgledu tijela se također može samo nagađati. Pretpostavlja se da je ova kornjača imala peraje i oklop u potpunosti prilagođen za život u moru, no kako bi se to potvrdilo potrebno je pronaći viÅ¡e fosilnih ostataka. Ova jedinstvena lubanja je podsjetnik na vremena kada su zemljom kročili nevjerojatni gmazovi i morem vladale joÅ¡ bizarnije nemani.

Izvor: Brian Switek, National Geographic