Glyptemys muhlenbergii
Velika opasnost za malu kornjaču
Mala američka barska kornjača (Muhlenbergova kornjača). Kornjače su prvi puta u okrugu Lancaster otkrivene u 18. stoljeću.
Malena barska kornjača (Muhlenbergova kornjača), stvorenje koje je u okrugu Lancaster otkriveno u 18. stoljeću, ponovno je izložena novoj prijetnji u svom dugom nepouzdanom postojanju. Već sada na saveznoj listi ugroženih vrsta u Pennsylvanii, šutljive barske kornjače sve više ugibaju, vjerojatno kao žrtve nove, nepoznate bolesti. Zbog slične, naglo buknule i nepoznate bolesti, većina pensilvanijskih šišmiša je potpuno nestala. Stoga se ljubitelji ove malene kornače brinu da bi se slično moglo desiti izoliranim kolonijama kornjača na istoku SAD.
Posljednjih mjeseci se pojavljuje sve više mrtvih ili bolesnih kornjačica i u Pennsylvaniji, New Yorku, Massachusettsu i New Jerseyu. U nekim slučajevima nije bilo nikakvog vidljivog uzroka smrti. Muhlenbergove kornjače su inače plijen grabežljivcima poput rakuna, miševa, tvorova, lisica i ptica, ali su tada vidljivi tragovi napada. Jedan nepouzdan izvještaj govori da je u okrugu Lebanon pronađeno sedam ili osam praznih oklopa jedan pokraj drugog. Ostale preživjele kornjače su pronađene s neobičnim filmom na tijelu. Također su pronađene bez panđi, ili s ozljedama na koži. Savezni ured za divlji život (US Fish and Wildlife Service) je odmah alarmiran da bi objavio alarm o bolesti barskih kornjača tijekom kolovoza. Oni koji proučavaju i promatraju ove barske kornjače su zamoljeni da pošalju svaku mrtvu kornjačicu u Savezni centar za zdravlje divljeg života (National Wildlife Health Center) radi njihove analize. „To bi moglo biti uništenje ovih kornjača“, izjavio je George Gress, voditelj Projekta za očuvanje prirode na Rezervatu Acopian u sjevernom dijelu okruga Lancaster. „To je nešto što prati u stopu sindrom bijelog nosa kod populacije šišmiša, i čini ljude nervoznima.“ Izvještaj Tima Abbotta, prijašnjeg promatrača TNC-a za očuvanje Muhlenbergovih kornjača, o mjestima koja je promatrao u Massachusettsu, Connecticutu i istočnom New Yorku: „Ovo su vrlo uznemirujuće vijesti... Prijašnja istraživanja pokazuju da gubitak samo jednog spolno zrelog odraslog primjerka godišnje, na tim staništima može ugroziti ravnotežu opstanka i dovesti do izumiranja.“ Ove barske kornjače imaju jako spor reprodukcijski ciklus. Do sada, ipak, nije pronađena niti jedna bolesna ili mrtva kornjača na području rezervata kornjača u West Cocalico Township-u. Rezervat Acopian, osnovan je kao neprofitna grupa za očuvanje prirode 1989. godine, kojem pruža financijsku pomoć Easton businessman Sariks Acopian, a radi očuvanja najveće populacije Muhlenbergovih barskih kornjača u Pennsylvaniji. Nekoć je postojalo oko 100 kornjača, ali se danas taj broj procjenjuje na maksimalno 60.
Neko smanjenje broja su vjerojatno uzrokovali grabežljivci. A neke kornjače su uništili, unatoč strogom promatranju, i krivolovci. Barske kornjače, unatoč zabrani o posjedovanju ili uzimanju iz prirode, ostaju stalno tražena roba na crnom tržištu. Kako rastu do maksimalne veličine od 10-ak centimetar, ove su kornjače „slatke“ i rado iz posjeduju nesavjesni hobisti. Rezervat Acopian ostaje ključna karika za istraživanje ovih kornjača jer njihovo istraživanje traje dulje nego ijedno drugo u SAD. Kornjačice se označavaju i istražuju skoro 40 godina, a danas čak postoje dvije žive kornjačice iz tog vremena. Stare su najmanje 49 godina. To su najstarije Muhlenbergove kornjače u rezervatu, na divljini,“ naglašava Gress. U bliskoj budućnosti će ove kornjače biti zaštićene i po TNC-u u okruzima Cumberland i Monroe, tako da im se ugrade sićušne elektronske markice unutar tjelesnih šupljina. Veličine zrnca riže, markice će omogućavati vlastima da identificiraju porijeklo kornjačica ukoliko ih se, na primjer, zaplijeni na ilegalnom tržištu. TNC također priprema postavljanje nadzornih kamera na područja gdje žive kornjače, uključujući i rezervat Acopian.
Muhlenbergerovu barsku kornjaču je oktrio u kolonijalno doba samouki botaničar Vlč. Gotthilf Hunrich Ernst Muhlenberg koji je dao imena oko 150 biljaka. Muhlenberger je bio uključen u popisivanje biljaka okruga Lancaster kad je slučajno prošao preko malešne kornjače.
Kornjača je 1801. godine nazvana „Clemmys muhlenbergii“ , odnosno, Muhlenbergerova kornjača. Godine 1956., kada je običaj korištenja običnih imena radi sjećanja na pojedince postao neuobičajen, kornjačica je preimenovana u barsku kornjaču. Barske kornjače, danas, ne žive toliko u vlažnim područjima koliko na potočnim livadama obraslim šašom i trskom. Mnogo vremena provode sunčajući se. Ispaša stoke u okrugu Lancaster i dalje je danas korisna barskim kornjačama jer se tako čuvaju njihove livade od razvoja šumske vegetacije. Oklopi su im obično crni ili boje mahagonija. Njihova najizraženija karakteristika je intenzivno žuta ili narančasta mrlja na obje strane glave, iza oka. Točkaste kornjače izgledaju vrlo slično, čak i s barskim kornjačama dijele stanište, ali imaju žute ili svjetle točkice na gornjem oklopu. Većina nas neće nikad vidjeti ove veličanstvene životinje. Ali držimo palce da ostanu tamo, dio mreže života koja nas održava ovdje.
Intelligencer Journal
Lancaster New Era
Objavljeno 8. rujna 2009.g.
By AD CRABLE, Outdoor Trails
Media Center
Izvor: lancasteronline.com
Prijevod: Neda Šutalo
Mala američka barska kornjača (Muhlenbergova kornjača). Kornjače su prvi puta u okrugu Lancaster otkrivene u 18. stoljeću.
Malena barska kornjača (Muhlenbergova kornjača), stvorenje koje je u okrugu Lancaster otkriveno u 18. stoljeću, ponovno je izložena novoj prijetnji u svom dugom nepouzdanom postojanju. Već sada na saveznoj listi ugroženih vrsta u Pennsylvanii, šutljive barske kornjače sve više ugibaju, vjerojatno kao žrtve nove, nepoznate bolesti. Zbog slične, naglo buknule i nepoznate bolesti, većina pensilvanijskih šišmiša je potpuno nestala. Stoga se ljubitelji ove malene kornače brinu da bi se slično moglo desiti izoliranim kolonijama kornjača na istoku SAD.
Posljednjih mjeseci se pojavljuje sve više mrtvih ili bolesnih kornjačica i u Pennsylvaniji, New Yorku, Massachusettsu i New Jerseyu. U nekim slučajevima nije bilo nikakvog vidljivog uzroka smrti. Muhlenbergove kornjače su inače plijen grabežljivcima poput rakuna, miševa, tvorova, lisica i ptica, ali su tada vidljivi tragovi napada. Jedan nepouzdan izvještaj govori da je u okrugu Lebanon pronađeno sedam ili osam praznih oklopa jedan pokraj drugog. Ostale preživjele kornjače su pronađene s neobičnim filmom na tijelu. Također su pronađene bez panđi, ili s ozljedama na koži. Savezni ured za divlji život (US Fish and Wildlife Service) je odmah alarmiran da bi objavio alarm o bolesti barskih kornjača tijekom kolovoza. Oni koji proučavaju i promatraju ove barske kornjače su zamoljeni da pošalju svaku mrtvu kornjačicu u Savezni centar za zdravlje divljeg života (National Wildlife Health Center) radi njihove analize. „To bi moglo biti uništenje ovih kornjača“, izjavio je George Gress, voditelj Projekta za očuvanje prirode na Rezervatu Acopian u sjevernom dijelu okruga Lancaster. „To je nešto što prati u stopu sindrom bijelog nosa kod populacije šišmiša, i čini ljude nervoznima.“ Izvještaj Tima Abbotta, prijašnjeg promatrača TNC-a za očuvanje Muhlenbergovih kornjača, o mjestima koja je promatrao u Massachusettsu, Connecticutu i istočnom New Yorku: „Ovo su vrlo uznemirujuće vijesti... Prijašnja istraživanja pokazuju da gubitak samo jednog spolno zrelog odraslog primjerka godišnje, na tim staništima može ugroziti ravnotežu opstanka i dovesti do izumiranja.“ Ove barske kornjače imaju jako spor reprodukcijski ciklus. Do sada, ipak, nije pronađena niti jedna bolesna ili mrtva kornjača na području rezervata kornjača u West Cocalico Township-u. Rezervat Acopian, osnovan je kao neprofitna grupa za očuvanje prirode 1989. godine, kojem pruža financijsku pomoć Easton businessman Sariks Acopian, a radi očuvanja najveće populacije Muhlenbergovih barskih kornjača u Pennsylvaniji. Nekoć je postojalo oko 100 kornjača, ali se danas taj broj procjenjuje na maksimalno 60.
Neko smanjenje broja su vjerojatno uzrokovali grabežljivci. A neke kornjače su uništili, unatoč strogom promatranju, i krivolovci. Barske kornjače, unatoč zabrani o posjedovanju ili uzimanju iz prirode, ostaju stalno tražena roba na crnom tržištu. Kako rastu do maksimalne veličine od 10-ak centimetar, ove su kornjače „slatke“ i rado iz posjeduju nesavjesni hobisti. Rezervat Acopian ostaje ključna karika za istraživanje ovih kornjača jer njihovo istraživanje traje dulje nego ijedno drugo u SAD. Kornjačice se označavaju i istražuju skoro 40 godina, a danas čak postoje dvije žive kornjačice iz tog vremena. Stare su najmanje 49 godina. To su najstarije Muhlenbergove kornjače u rezervatu, na divljini,“ naglašava Gress. U bliskoj budućnosti će ove kornjače biti zaštićene i po TNC-u u okruzima Cumberland i Monroe, tako da im se ugrade sićušne elektronske markice unutar tjelesnih šupljina. Veličine zrnca riže, markice će omogućavati vlastima da identificiraju porijeklo kornjačica ukoliko ih se, na primjer, zaplijeni na ilegalnom tržištu. TNC također priprema postavljanje nadzornih kamera na područja gdje žive kornjače, uključujući i rezervat Acopian.
Muhlenbergerovu barsku kornjaču je oktrio u kolonijalno doba samouki botaničar Vlč. Gotthilf Hunrich Ernst Muhlenberg koji je dao imena oko 150 biljaka. Muhlenberger je bio uključen u popisivanje biljaka okruga Lancaster kad je slučajno prošao preko malešne kornjače.
Kornjača je 1801. godine nazvana „Clemmys muhlenbergii“ , odnosno, Muhlenbergerova kornjača. Godine 1956., kada je običaj korištenja običnih imena radi sjećanja na pojedince postao neuobičajen, kornjačica je preimenovana u barsku kornjaču. Barske kornjače, danas, ne žive toliko u vlažnim područjima koliko na potočnim livadama obraslim šašom i trskom. Mnogo vremena provode sunčajući se. Ispaša stoke u okrugu Lancaster i dalje je danas korisna barskim kornjačama jer se tako čuvaju njihove livade od razvoja šumske vegetacije. Oklopi su im obično crni ili boje mahagonija. Njihova najizraženija karakteristika je intenzivno žuta ili narančasta mrlja na obje strane glave, iza oka. Točkaste kornjače izgledaju vrlo slično, čak i s barskim kornjačama dijele stanište, ali imaju žute ili svjetle točkice na gornjem oklopu. Većina nas neće nikad vidjeti ove veličanstvene životinje. Ali držimo palce da ostanu tamo, dio mreže života koja nas održava ovdje.
Intelligencer Journal
Lancaster New Era
Objavljeno 8. rujna 2009.g.
By AD CRABLE, Outdoor Trails
Media Center
Izvor: lancasteronline.com
Prijevod: Neda Šutalo
Za sadraj svakog komentara je odgovoran autor tog komentara.
Autor | Thread |
---|