Kornjača iz porodice Kinosternidae

Kinosternon flavescens
(Agassiz, 1857)

Jedna kornjaca iz porodice Kinosternidae je
Kinosternon flavescens,"žuto poklopna kornjača".
Kao i svi zastupnici iz roda Kinosternon tako i žuta poklopna kornjača može
svoj prednji i zadnji dio plastrona spojiti sa carapaxom, što joj nudi dodatnu zaštitu.

Kinosternon flavescens je jedna od manjih zastupnika Kinosternidae. Dužina carapaxa odraslih primjeraka dostiže do 15 cm. Mužijaci se lako razlikuju od ženki po debljem i dužem repu nego što ženka ima. Boja carapaxa varira od maslinastozelena do maslinastosmedja, ponekad cak tamnosmedja. Plastron je kompletno žut sa tamnosmedjim linijama. Koža je tamno maslinastosmedja, skoro crnkasta. Grlo i udovi su pretežno malo svijetlije boje.

Priznate su tri podvrste Kinosternon flavescens
Kinosternon flavescens flavescens (Agassiz, 1857)
Kinosternon flavescens arizonense (Gilmore, 1922)
Kinosternon flavescens durangoense (Iverson, 1979)

Ranije je bila opisana i cetvrta podvrsta Kinosternon flavescens spooneri (Smith, 1951).
Ali je se brzo pokazalo da K. f. spooneri nije validna podvrsta.

Žuto poklopna kornjača od svih sjeverno amerièkih ima najkraèu aktivnu fazu. Aktivne su od sredinom travnja do krajem rujna, najkasnije sredinom listopada. U sjevernim djelovima kao Iowa i Illinois aktivna faza zavrsava vec krajem 7. pocetkom osmog mjeseca.
Žuta poklopna kornjaèa svoje vrijeme pretežno u vodi provodi, samo sredinom ljeta se mogu duže vremena na kopnu naći.

Kinosternon flavescens je prostrana od sjevernoistocne do juznozapadne amerike. U mexiku se moze naci na sjeveru i istoku.
Pretezno se nadju u sporim rijekama, jezerama kao i u mocvarama. Mlade kornjace su izlozene opasnosti vecih riba, lisica i zmija. Kinosternon flavescens je omnivor. Hrani se i biljem i raznim drugim zivotinjama koje moze savladati. A to su punoglavci, sitne ribice, gliste i slicno.

Kinosternon flavescens nisu zasticene po "Washingtonom dogovoru", ali su ipak ugrozene zbog gubitka svog habitata koji covjek nisti za svoje potrebe.

Spolnu zrelost dostižu sa od prilike 12 cm dužine carapaxa. U veæini djelova gdje su prostrane, vrijeme parenja pocinje poèetkom 5. mjeseca i zavrsava najkasnije poèetkom sedmog mjeseca. Za to vrijeme je muzijak izuzetno nagal i agresivan prema zenki. Kopulacija traje samo par minuta. Zenka izabere suncano mjesto gdje iskopa rupu i do 20tak cm u koju polegne izmedju dva i osam jaja.
Velicina jaja je izmedju 1,5 i 2,5 cm. Ovisno o temparaturi je vrijeme inkubacije od 95 do 120 dana.


Zenka, pogleda sa strane




Zenka, pogleda sa strane




Zenka sa prijeda

Drzanje u zatocenistvu je relativno lagano. Za jednu uzgojnu grupu od 1.2 primjerka je dovoljan akvarijum od 120x60 xm duzina i sirine. Sa obzirom na to da se muzijak po potrebi mora privremeno odvojiti. Smjestaj treba biti uredjen kao i za sve Kinosternidae. Potrebna je teraristicka sijalica koja kopno zagrijava na od prilike 28°C, a vodi grijac koji zagrijava vodu na 24°C do 26°C. Na dnu vode, koja nebi trebala biti preduboka, trebaju biti razni panjevi, kamenje i slicno, sto imitira prirodni habitat. Za vrijeme hibernacije se smanji temparatura,
vrijeme osvijetljenja dok se neugasi skroz na jedno dva mjeseca. U to vrijeme se kornjace zakopaju na dnu u pjesak, ponekad i samo prestanu biti aktivne ostajuci na dnu akvarijuma. Hibernacija u zatocenistvu se moze drzati od kraja 11 mjeseca do sredinom drugog.
Poslje tog vremena lagano povisavati ponovo temparaturu u roku od jedno tjedan dana. Hibernacija je medju ostalom potrebna i za uspjesno razmnozavanje.

Text i slike: Marijan Tunjic