NASLOVNA O KORNJAČAMA O NAMA FORUM GALERIJA KONTAKT
  
   Registrirajte se na Kornjace.com!    Login  
Login
Korisničko ime:

Lozinka:

Zapamti me



Izgubili ste lozinku?

Registrirajte se ovdje!

 

Main Menu
Who is Online
1 korisnika su online (1 korisnika pregledavaju članci)

Članovi: 0
Gosti: 1

više...
O kornjacama


Sovsko jezero

Poslano od Marijan Uključeno 30.05.2006 09:30:20 (4164 glasi)
Smanjena slika
Sovsko jezero prirodni je fenomen, dio netaknute prirode u srcu Slavonije.
To je šumovito područje hrasta kitnjaka, bukve i običnoga graba. Proglašeno je zaštićenim krajolikom i uvršteno u registar posebno zaštićenih objekata prirode. Republički zavod za zaštitu prirode okarakterizirao je Sovsko jezero kao jedinstveno jezero u brdskobrežuljkastom području kontinentalne Hrvatske. Zbog male površine, jezero ne može biti ornitološki rezervat, ali je ekološki važno kao stanište ptica dupljarica i močvarica, gmazova, vodozemaca.Jezero je smješteno na sjevernoj padini Dilj gore, na nadmorskoj visini od 350 m, jugozapadno od sela Sovski Dol. Površina Sovskog jezera mala je i iznosi samo 3600 m2, tj. oko jedno katastarsko jutro.

Dubina jezera je desetak metara. Obala je uzdignuta, a prilaz vodi moguć je sa niže, zapadne strane kroz gustu trstiku. Boja jezerske vode mrko je zelena zbog guste močvarne vegetacije Panonskoga mora na Dilj gori, o kojemu svjedoče mnogobrojni fosili kojima su išarani slojevi vapnenca. Pronađeni su fosilni ostaci riba, školjaka, morskih zvijezda. Jezero je djelić mora, djelić koji je ostao da bi se u njemu ogledalo stoljetno drveće, gnijezdile ptice močvarice, a barske kornjače odlagale jaja. Do jezera se može doći autom običnom asfaltnom cestom iz pravca Slavonskoga Broda, preko Podvinja i Podcrkavlja do Ruševa, za dvadesetak minuta. Dalje vodi makadamski put,
za koji treba još dvadesetak minuta. Može se doći i pješice, planinarskim putevima iz pravca Dubovika i Matković Male, ali za to je potrebno više od dva sata i poznavanje planinarskih
oznaka. Priroda je netaknuta. Stari voćnjaci i šljivici dokaz su da su tu živjeli ljudi i obrađivali zemlju. Današnji stanovnici tih zapuštenih diljskih sela su starci.
Višegodišnjim je praćenjem ustanovljeno sniženje razine jezera. Razlog je stalni manjak vode. Da bi se pokušalo odgovoriti zašto se snižava vodno lice, zašto je manje vode, na jezeru su provedeni geotehničkoistraživački radovi. Utvrđeno je da litološka građa temeljnoga tla osigurava dobru vododrživost, što znači da voda ne ponire. Temeljno tlo i dno jezera građeno je u slojevima i to od humusa, gline, praha, organskih materijala - treseta, vapnene stijene kršja i fragmenata. Ispod površinskog humusa, muljevite-organske gline i tresetni sloj je od vrlo tvrde i plastične vodonepropusne gline i praha koji se nalazi na laporovito-vapnovitoj stijeni. Sniženje vodnog lica jezera može se vezati uz nepovoljne hidrološke prilike zadnjih 30-ak godina, nedostatak snijega, nedovoljne gustoće i rasporeda oborina. Osim nepovoljnih općih klimatskih i hidroloških prilika, na smanjenje razine utječe i nepovoljna ljudska aktivnost u zoni jezera. Intenzivna obrada zemlje izaziva eroziju. Sav se erozivni materijal sedimentira na dnu jezera. Eksploatacija drveta u okolici jezera uzrokuje insolaciju koja utječe na evaporaciju. Daljnja bi ljudska aktivnost uz hidrološke i klimatske
uvjete mogla dovesti do potpunog isušivanja i nestanka Sovskog jezera. Stanovnici Sovskog Dola i članovi Odbora za uređenje jezera odlučili su to spriječiti. Oni rade na uređenju okoliša i na povećanju dotoka vode u jezero, povećanjem slivnog područja
jezera. Uređeno je više izvora (Punirak i Dobri zdenac). Izvor Dobri zdenac nalazi se 500 m južno od jezera u uskoj i strmoj dolini. Voda je cijevima dovedena u neposrednu blizinu jezera, gdje je izgrađen Tadijanovićev zdenac, nazvan po velikom pjesniku iz Rastušja koji je kao đak posjećivao jezero, a posvetio mu je i pjesmu. Na povećanju slivnog područja jezera
radi se bez prestanka. Za prevođenje voda iz izvora Punirak do
Tadijanovićeva zdenca rov se kopao ručno, na dubinu do pet metara. Zemlja se urušavala klizeći poput sapuna. Ljudska želja i upornost uvijek se isplate pa je i taj izvor pitke vode doveden do jezera. Za izvor koji se nalazi ju‘no od jezera
planira se izvedba derivacijskog kanala i dublji usjek. Tako će se jezero obogatiti dodatnom količinom vode te će biti spašeno od potpunog umiranja, a osigurat će se i životni uvjeti za ribe, ptice močvarice i dupljarice, te puhove. Osim niza idrotehničkih radova koji su izvedeni, izvršeno je i čišćenje mulja na sjevernom dijelu Sovskog jezera. Na taj je način spriječeno zarašćivanje obale trskom, a dobiva se i prijelaz i vizualna komunikacija vodenog zrcala jezera sa travnjakom na padini i protupožarni pojas. Na desnoj strani jezera ostavljen je suženi dio trstika, plutajući treset koji se podiže sa razinom vode.
Na njemu se gnijezde ptice, vodozemci, a napose kornjače polažu jaja. Okoliš se redovito uređuje: čisti se smeće, kosi i skuplja trava kako se ne bi stvorila velika požarna masa. Eventualni požar uništio bi sve što je napravljeno.U jezeru žive zlatni karasi, autohtona riba. U određenom periodu dozvoljeno
je i pecanje, no poribljavanje jezera drugim vrstama riba (babuška, amur, američki somić), najstrože je zabranjeno. Naime, u mrijestu s drugim vrstama riba, zlatni karas se deformira i umire. Najznačajniji vodozemac koji živi u jezeru je kornjača koja odlaže jaja na obali i na umjetno napravljenim
otocima od plutajućih naslaga treseta. I njoj prijeti uništenje jer je ljudi love i odnose kućama kao kućnog ljubimca. Na drveću koje okružuje jezero žive ptice dupljarice sjenice, žune i djetlići. Vrijedni stanovnici Sovskog Dola i članovi Odbora za uređenje jezera izgradili su veliku nadstrešnicu, postavili stolove i klupe za đake koji dolaze na jezero. Uz jezero je posađeno niz sadnica drveća i raslinja koje raste u blizini i u
samom jezeru. Zaljubljenici prirode i jezera, uz svaku su sadnicu postavili zaštitu i ploču sa natpisom stabla ili biljke koju su posadili. Uz jezero su posađene sadnice hrasta kitnjaka, lužnjaka, medunca, cera brekinja, mušmula, bagrema, borovice, bukve, breze, oskoruše, ljeske, a svoje su mjesto tu našli i obični grab, divlje grožđe, brijest, jagnjed, javor, vrba, iva, glog, divlja trešnja, divlja kruška, crni jasen,
joha, šestilić, klen, bazga, drijen, livadski jasen, pasija, lijeska, klokoč, svibovina,lipa, pitomi kesten, rakita, zerdelija, orah, topola, dud, jabuka, divlja ruža, divlja kupina, kamiškovina. Prvi je napis o Sovskom jezeru objavljen u Danici hrvatskoj, slavonskoj i dalmatinskoj 9. studenoga 1844. godine. Napisao ga je svećenik Luka Ilić–Oriovčanin, povjesničar i putopisac. Početkom dvadesetoga stoljeća o jezeru je pisao požeški putopisac Julije Kemf. Krajolik se bitno promijenio u odnosu na 1844. godinu. Oko jezera danas je prorijeđena hrastova šuma. Nema više ni mnogih močvarnih ptica, tek poneki zlatni karas u mrkozelenoj vodi.

Dragutin Tadijanović 1991. godine
napisao je nekoliko stihova o
Jezeru prema sje}anjima iz mladosti:

Od pamtivjeka narod me zove
Sovsko jezero
Jer se u hrastovu lišću skrivahu
Od davne davnine sove
I druga ptičad noćna,
Kako nam reče pjesnik
Al danas je iznova granulo
sunce
I ti ćeš, dragi prijatelju, ovdje
U mojoj sjeni uvijek naći
Odmor svom tijelu, svome srcu,
I htjeti ćeš da se ponovo vratiš
Tišini ove vode, u ovaj šumski mir.

Tekst prenesen sa stranice Hrvatskih šuma www.hrsume.hr
Pripremila:Petrić – Stjepanović, Veronika
Printer friendly page Send this story to a friend Create a PDF from the article
Za sadržaj svakog komentara je odgovoran autor tog komentara.
Autor Thread



NASLOVNA O KORNJAČAMA O NAMA FORUM DOWNLOAD KONTAKT

Copyright 2015 by www.Kornjace.com  |  Powered by Viva Chelonia © 2015 Viva Chelonia  |  Design by 7dana Impressum