Ocepechelon bouyai
Otkrivena je morska kornjača koja je usisavala svoj plijen
Kornjače su neobična stvorenja. Kako ih je evolucija osudila na život u nezgrapnom oklopu morale su razviti brojne prilagodbe. Primjeri tih prilagodbi su neobični oblici spolnih organa kod mužjaka, činjenica da među kralježnjacima kornjače jedine imaju ramena smještena unutar prsnog koša itd. Ali to su prilagodbe zajedničke svim kornjačama, kada pobliže pogledamo pojedine vrste shvaćamo koliko su kornjače doista neobične.
Otkrivena lubanja, Bardet, 2013.
Promatranjem prahistorijskih vrsta popis neobičnih osobina raste iz godine u godinu. Paleontolozi u svom radu redovito nalaze nove fosile koji odskaču od tipičnog stereotipa kako kornjače izgledaju. Najnovije otkriće nam dolazi iz francuskog Nacionalnog Prirodoslovnog Muzeja. Njihova paleontologinja Nathalie Bardet je u suradnji s autorima časopisa Plos One pronašla novu divovsku vrstu koja je živjela u prahistorijskim vodama Maroka prije 67 milijuna godina.
Od ove vrste, Ocepechelon bouyai, iz geološkog razdoblja Krede otkrivena je samo lubanja. Po dimenzijama glave se može zaključiti da se radilo o ogromnoj životinji koja se po izgledu razlikuje od bilo koje poznate vrste kornjače. Lubanja dužine 69 cm ima široku bazu, a dio ispred očiju se sužuje u spljošteni cjevasti oblik. Izgledom nimalo ne podsjeća na suvremene morske kornjače spljoštenog lica, već više na bezubog krokodila s kljunom. Na temelju očiju i nosnica koje se nalaze na gornjem dijelu glave može se zaključiti da se radilo o grabežljivcu koji je svoj plijen čekao u zasjedi tik ispod površine vode.
Veličina lubanje u usporedbi s čovjekom, Bardet, 2013.
U odnosu na druge vrste kornjača Ocepechelon je potpuno bizarna vrsta, međutim oblik lubanje ovog drevnog predatora nije u potpunosti jedinstven među kralježnjacima. Bardet i njezini kolege su primijetili da se slična struktura ustiju pojavljuje kod manjih riba šilogubaca, te divovskih kljunastih kitova. Kako se navedene vrste hrane usisavanjem plijena, Bardet i kolege pretpostavljaju da se Ocepechelon hranio na sličan način. I danas postoje slatkovodne kornjače koje se hrane usisavanjem plijena (npr. Mata mata - Chelus fimbriatus), no oblici lubanja su u potpunosti različiti. Ochepechelon je najvjerojatnije plivajući blizu površine vode „srkao“ male ribe, meduze, glavonošce i ostale organizme.
Postoji mogućnost da je ova vrsta imala još mehanizama za lov. Znanstvenici pretpostavljaju da su se u grlu kornjače nalazile oštre papile, slične kakve danas imaju sedmopruge usminjače. To tkivo usmjereno prema utrobi kornjače otežava progutanom plijenu da pobjegne iz usta kornjače.
Nije poznato da li je Ocepechelon doista imao slično razvijenu unutrašnjost grla poput sedmopruge usminjače jer fosilizirani ostaci nisu bili do te mjere očuvani. O izgledu tijela se također može samo nagađati. Pretpostavlja se da je ova kornjača imala peraje i oklop u potpunosti prilagođen za život u moru, no kako bi se to potvrdilo potrebno je pronaći više fosilnih ostataka. Ova jedinstvena lubanja je podsjetnik na vremena kada su zemljom kročili nevjerojatni gmazovi i morem vladale još bizarnije nemani.
Izvor: Brian Switek, National Geographic
Za sadraj svakog komentara je odgovoran autor tog komentara.
Autor | Thread |
---|---|
Marijan | Objavljeno: 14.12.2013 15:59 Aurirano: 14.12.2013 22:55 |
Vrlo aktivan član
Pridruen: 26.04.2006
Od: Betonska Dzungla
Komentari: 2150
|
Re: Ocepechelon bouyai
Jos i danas imamo kornjace (do duse slatkovodne) koje svoj plijen usisavaju. Kao sto je na primjer Mata mata (Chelus fimbriatus)
|
youlle | Objavljeno: 02.05.2014 13:38 Aurirano: 02.05.2014 13:38 |
Početni član
Pridruen: 02.05.2014
Od:
Komentari: 1
|
To je stvarno velika kornjača!
To je stvarno velika kornjača!
|